Kargo

Vrlo mali teretni transporter - teretni tricikl
Životinje korištene za prenos robu - mazge koje nose crepove od škriljca u Indiji 1993. godine.

U ekonomiji, reči kargo i teret odnose se posebno na robu ili proizvode koji se prevoze - uglavnom u komercijalne svrhe - putem vode, vazduha ili kopna. Kargo je prvobitno bio brodski teret. Kargo sada pokriva sve vrste tereta, uključujući one koji se prevoze železnicom, kombijem, kamionom ili intermodalnim kontejnerom.[1] Termin se takođe koristi u slučaju robe u hladnom lancu, jer je pokvarljivi inventar uvek u tranzitu ka krajnjem mestu upotrebe, čak i kada se drži u hladnom kladištu ili nekom drugom sličnom klimatizovanom objektu. Termin teret se obično koristi za opisivanje kretanja tokova robe koja se prevozi bilo kojim načinom prevoza.[2]

Multimodalne kontejnerske jedinice, dizajnirane kao višekratni nosači kako bi se olakšalo rukovanje teretom sadržane robe, takođe se nazivaju teretom, posebno brodske linije i logistički operateri. Slično tome, ULD kutije aviona se takođe dokumentuju kao teret, sa pripadajućom spiskom pakovanja predmeta koji se nalaze u njima. Kada se otpremaju prazni kontejneri, svaka jedinica se dokumentuje kao teret, a kada se roba skladišti unutar njih, sadržaj se naziva kontejnerizovanim kargom.

Opis

Transportacioni tipovi: kargo može putovati na različite načine:

Pomorski kargo

Kontejnerski brod u luci Helsinki u Finskoj

Terminali morskih luka rukuju širokim spektrom pomorskih tereta.

  • Generalni kargo je obično materijal složen na paletama i podignut u i iz skladišta plovila kranovima na pristaništu ili na samom brodu. Obim generalnog tereta dramatično je opao u svetu odkako je kontejnerizacija dobila na značaju. Jedan od načina da se osigura opšti teret u intermodalnim kontejnerima je upotrebom Danidž vreća.
  • Rasuti teret, kao što je so, ulje, loj i staro gvožđe, obično se definiše kao roba koja se ne nalazi ni na paletama ni u kontejnerima. Rasuti tereti se ne tretiraju kao pojedinačni komadi, kao što se čini sa teškim teretnim i projektnim kargom. Na primer, alumina, žito, gips, trupci i piljevina su rasuti tereti. Rasuti teret se klasifikuje kao tečni ili suvi.
  • Kontejnerski teret: Kontejneri su najveća i najbrže rastuća kategorija tereta u većini luka širom sveta. Kontejnerski teret uključuje sve, od auto delova, mašina i proizvodnih komponenata preko obuće i igračaka do smrznutog mesa i morskih plodova.
  • Neorasuti teret sastoji se od pojedinačnih jedinica koje se broje prilikom utovara i istovara, za razliku od rasutih tereta koji se ne broje, ali koji nisu u kontejneru.[3]
  • Projektni teret i teški teret uključuju predmete kao što su proizvodna oprema, klima uređaji, fabričke komponente, generatori, vetroturbine, vojna oprema i gotovo svaki drugi preveliki ili preteški teret koji je prevelik ili pretežak da bi mogao da stane u kontejner.
  • Rol-on/rol-of teret: Automobilima se rukuje u mnogim lukama i obično se prevoze na specijalizovanim brodovima.
  • Takođe pogledajte: Spisak vrsta tereta

Vazdušni kargo

Kargoluks Boing 747-400F sa otvorenim vratima za nosni utovar

Vazdušni kargo, obično poznat kao avio kargo, firme preuzimaju od brodara i dostavljaju ga kupcima. Avioni su prvi put korišćeni za nošenje pošte kao tereta 1911. godine. Kasnije su proizvođači počeli da dizajniraju avione i za druge vrste tereta.

Postoji mnogo tipova komercijalnih aviona pogodnih za prevoz tereta, poput Boinga 747 i većeg An-124, koji je namenski napravljen za lako pretvaranje u teretni avion. Takvi veliki avioni koji koriste kontejnere za brzi utovar poznati su kao jedinično utovarni uređaji (engl. Unit load device - ULD), slično kao i kontejnerizovani kargo brodovi. ULD avioni se utovaraju sa prednje sekcije letelice.

Većina država poseduje i koristi veliki broj vojnih teretnih aviona, kao što je C-17 Globemaster III, za logističke potrebe.

Popularni komercijalni avion transformisan u teretni avion, kao što je Sab 340A dizajniran je za velike prihode i profitabilnost u operacijama na kratkim / srednjim linijama.

Železnički kargo

P&O Nedlojdova intermodalni teretni vagoni u stanici Barberi u Engleskoj, (2001)
Dvokontejnerski vagoni u vlasništvu TTKS kompanije. Ganderson Maksi-IV je vagon sa kapacitetom od 53 ft (16,15 m).

Vozovi imaju sposobnost prevoza velikog broja kontejnera koji dolaze iz brodskih luka. Vozovi se takođe koriste za transport vode, cementa, žitarica, čelika, drveta i uglja. Oni se koriste se, jer mogu da nose veliku količinu i uglavnom imaju direktan put do odredišta. Pod odgovarajućim okolnostima, teretni prevoz železnicom je ekonomičniji i energetski efikasniji od drumskog, posebno kada se prevozi u rinfuzu ili na velike udaljenosti.

Glavni nedostatak železničkog tereta je nedostatak fleksibilnosti. Iz tog razloga, železnica je izgubila veći deo teretnog posla zbog drumskog transporta. Železnički prevoz tereta često podleže troškovima pretovara, jer se roba mora preemstiti sa jednog načina prevoza na drugi. Prakse poput kontejnerizacije imaju za cilj minimiziranje ovih troškova. Pri transportu rasutih tereta od tačke do tačke, kao što su cement ili žito, sa specijalizovanim instalacijama za rukovanje rasutom teretom na šinskim kolosecima, šinski način prevoza ostaje najpogodnija i najpoželjnija opcija.

Mnoge vlade trenutno pokušavaju da podstaknu brodare da češće koriste vozove, zbog koristi za životnu sredinu.

Drumski kargo

Mnoge firme, kao što su Parcelforce, FedEx i R+L Carriers prevoze sve vrste tereta drumskim putem. Dostavljajući sve, od pisama do kuća i kargo kontejnera, ove firme nude brzu, ponekad istodnevnu, dostavu.

Dobar primer drumskog tereta je hrana, jer supermarketi svakodnevno zahtevaju dostavu kako bi svoje police napunili robom. Trgovci na malo i proizvođači svih vrsta oslanjaju se na dostavna vozila, bilo da su to poluprikolični ili manji dostavni kamioni. Ove manje kompanije za drumski transport neprestano teže najboljim rutama i cenama za isporuku svojih proizvoda.[4] Zapravo, nivo komercijalnog tereta koji prevoze manja preduzeća često je dobar barometar zdravog ekonomskog razvoja, jer se ove vrste vozila kreću i prevoze bukvalno sve, uključujući kurire koji prevoze pakete i poštu.[5] Mogu se uočiti različite vrste i težine vozila koja se koriste za premeštanje tereta.[6]

U Sjedinjenim Državama, pošiljke veće od oko 7.000 kg (15.432 lb) obično se klasifikuju kao kamionski teret (engl. truckload (TL) freight). To je zato što je za veliku pošiljku efikasnije i ekonomičnije ekskluzivno koristiti jedan veći kamion, a ne deliti prostor na manjoj prikolici.

Prema Federalnoj mostovskoj formuli bruto težine, ukupna težina natovarenog kamiona (tegljač i prikolica, 5-osovinski sistem) ne može da pređe oko 15.000 kg (33.069 lb) u Sjedinjenim Državama. U uobičajenim okolnostima, oprema za velike razdaljine težiće oko 15.000 kg (33.069 lb), što ostavlja oko 20.000 kg (44.092 lb) za teret. Slično tome, teret je ograničen na prostor dostupan u prikolici, obično 48 ft (14,63 m) ili 53 ft (16,15 m) dužine, 2,6 m (102,4 in) širine, 2,7 m (8 ft 10,3 in) visine i 13 ft 6 in (4,11 m) sveukupne visine.

Dok se ekspresne, paketne i LTL pošiljke uvek mešaju sa ostalim pošiljkama na jednom komadu opreme i obično se pretovaruju na više delova opreme tokom njihovog transporta, TL pošiljke obično putuju kao jedina pošiljka na prikolici. Zapravo, TL pošiljke se obično isporučuju na potpuno istoj prikolici na kojoj se preuzimaju.

Reference

  1. ^ Chisholm, Hugh, ур. (1911). „Cargo”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески) (11 изд.). Cambridge University Press. 
  2. ^ McLeod, Sam; Schapper, Jake H.M.; Curtis, Carey; Graham, Giles (2019). „Conceptualizing freight generation for transport and land use planning: A review and synthesis of the literature”. Transport Policy (на језику: енглески). 74: 24—34. doi:10.1016/j.tranpol.2018.11.007. 
  3. ^ CambridgeSystematics 1998, стр. 79.
  4. ^ „An example of a British commercial freight forwarding agency.”. Freightlink. Архивирано из оригинала 10. 2. 2014. г. Приступљено 12. 1. 2014. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  5. ^ „Transportation is a crucial driver of economic growth and poverty reduction.”. The World Bank. Архивирано из оригинала 30. 6. 2013. г. Приступљено 14. 4. 2013. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  6. ^ „Archived copy”. Архивирано из оригинала 2015-02-10. г. Приступљено 2015-01-29. 

Literatura

  • Cambridge Systematics (1998). Multimodal corridor and capacity analysis manual. Transportation Research Board. ISBN 978-0-309-06072-1. 
  • Armstrong, John H. (1978). The Railroad-What It Is, What It Does. Omaha, Neb.: Simmons-Boardman. 
  • Stopford, Martin (1997). Maritime Economics. London: Routledge. 
  • Ebeling, C. E. (зима 2009). „Evolution of a Box”. Invention and Technology. 23 (4): 8—9. ISSN 8756-7296. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  • Anitra Green (2012-09-20), „Swiss operators optimise short-haul railfreight”, International Railway Journal, Архивирано из оригинала 2015-06-05. г. 
  • Cudahy, Brian J., - "The Containership Revolution: Malcom McLean’s 1956 Innovation Goes Global" Архивирано 2016-03-04 на сајту Wayback Machine TR News. - (c/o National Academy of Sciences). - Number 246. - September–October 2006. - (Adobe Acrobat *.PDF document)
  • Union Pacific Railroad Company. „Chronological History”. Архивирано из оригинала 2006-08-10. г. 
  • Kaminski, Edward S. (1999). - American Car & Foundry Company: A Centennial History, 1899-1999. - Wilton, California: Signature Press. - ISBN 0963379100
  • "A new fleet shapes up. (High-Tech Railroading)" Архивирано 2008-10-17 на сајту Wayback Machine
  • Lewandowski, Krzysztof (2015). „New coefficients of rail transport usage” (PDF). International Journal of Engineering and Innovative Technology (IJEIT). 5 (6): 89—91. ISSN 2277-3754. Архивирано из оригинала 2016-10-06. г. 
  • Davies, Peter J. (2000). The World Encyclopedia of Trucks. Lorenz Books. ISBN 0-7548-0518-2. 
  • Motor's Truck and Diesel Repair Manual (26 изд.). Motor. 1973. ISBN 0-910992-16-9. 
  • Operators Handbook-DM, DMM, U Series. Mack Trucks. 1988. 
  • Belzer, Michael H. (24. 8. 2000). Sweatshops on Wheels: Winners and Losers in Trucking Deregulation (Hardcover). Oxford University Press, USA. ISBN 0-19-512886-9. CS1 одржавање: Формат датума (веза) ISBN 978-0-19-512886-4
  • Constantin, James A. and Hudson, William J.. Motor Transportation: Principles and Practices. The Ronal Press Company. New York, 1958. Pages 149-154.
  • Bardi, Joseph E., Coyle, John J., and Langley, John C. Jr..The Management of Business Logistics: A Supply Chain Perspective. Cengage Learning, 2000. Pages 45-58, 67-81.
  • McKinlay, A. H., "Transport Packaging", IoPP, 2004
  • Fiedler, R. M, "Distribution Packaging Technology", IoPP, 1995
  • Bannock, Graham et al. (1997). Dictionary of Economics, Penguin Books.
  • Milgate, Murray (1987), "Goods and commodities," The New Palgrave: A Dictionary of Economics, v. 2, pp. 546–48. Includes historical and contemporary uses of the terms in economics.
  • Dwivedi, D. N. (2016). Microeconomics: Theory and Applications. Vikas Publishing House PVT LTD. стр. 133. ISBN 978-93259-8670-1. 

Spoljašnje veze

Kargo na Vikimedijinoj ostavi.
  • „Rail Freight Shipping”. Архивирано из оригинала 2016-02-20. г. 
  • Shefer, Jon (1. 12. 2015). „Rail Freight Transportation: How To Save Thousands Of Dollars & The Environment”. Архивирано из оригинала 2015-12-08. г. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  • „Air transport, freight (ton-km)”. Our World in Data. Приступљено 16. 2. 2020. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Normativna kontrola: Državne Уреди на Википодацима
  • Nemačka
  • Izrael
  • Sjedinjene Države
  • Japan
  • Češka