William Henry Waddington
William Henry Waddington | |
---|---|
42. premijer Francuske | |
Mandat 4. veljače 1879. – 28. prosinca 1879. | |
Predsjednik | Jules Grévy |
Prethodnik | Jules Dufaure |
Nasljednik | Charles de Freycinet |
Rođenje | 11. prosinca 1826. Saint-Rémy-sur-Avre, Francuska |
Smrt | 13. siječnja 1894. Pariz, Francuska |
Politička stranka | nezavisni |
Supružnik | Mary Alsop King |
William Henry Waddington (Saint-Rémy-sur-Avre, 11. prosinca 1826. – Pariz, 13. siječnja 1894.) je bio francuski diplomat i političar engleskog porijekla koji je tokom 1879. godine bio premijer Francuske. Imenovanje Waddingtona, inače opreznog i bezličnog političara, premijerom označilo je trend u Trećoj Republici u sklopu kojega na vodeća mjesta u državi nisu imenovane snažne ličnosti.
Rođen je 1826. godine u mjestu Saint-Rémy-sur-Avre kao sin bogatog engleskog tvorničara i njegove supruge Francuskinje. Waddington je školovanje započeo u Francuskoj, ali ga je dovršio u Engleskoj, na dva koledža u sklopu Sveučilišta u Cambridgeu. Puno je putovao po istočnom Mediteranu te je pisao o bliskoistočnim i rimskim antikvitetima, što mu je 1865. godine donijelo članstvo u Académie des Inscriptions et Belles-Lettres. U ovom se periodu oženio američkom spisateljicom Mary Alsop King, s kojom je imao sina Francisa Richarda. Dva se puta neuspješno kandidirao za Zastupnički dom prije nego je 1871. izabran kao nezavisni zastupnik. Godine 1876. postaje senator. U svibnju 1873. godine, Waddington je nekoliko dana bio ministar obrazovanja, poziciju koju će ponovo držati od 1876. do 1877. godine. U prosincu 1877. postaje ministar vanjskih poslova te predstavlja Francusku na Berlinskom kongresu 1878. godine.
Izbori u siječnju 1879. godine ojačali su položaj umjerenih republikanaca i prisilili predsjednika Mac Mahona na ostavku. Njegov nasljednik, Jules Grévy, imenovao je Waddingtona premijerom 4. veljače te iste godine, djelomično i zato što se bojao da će imenovanje Léona Gambette, karizmatičnog republikanskog vođe, umanjiti njegov vlastiti ugled. Waddington nije, kako se ispostavilo, pokušao nametnuti dominaciju u vladi. Umjesto toga, on je zadržao poziciju ministra vanjskih poslova te je svoj premijerski utjecaj usmjerio na diplomatsko rješavanje situacija u Egiptu i na Balkanu. S druge strane, kasniji premijer i tadašnji član kabineta, Jules Ferry, uveo je mjere kojima je drastično umanjio utjecaj Katoličke crkve na obrazovanje u Francuskoj. To je izazvalo takav skandal da je Waddington 28. prosinca 1879. godine morao podnijeti ostavku. Iako ga je 1880. godine odbio, godine 1883. Waddington prihvaća mjesto ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu te, u tom svojstvu, uspješno vodi pregovore oko Egipta 1884. godine. Mjesto u Senatu izgtubio je 1893. godine.
Waddington je umro u Parizu, 13. siječnja 1894. godine od posljedica kronične albuminurije koja se naglo pogoršala. Pokopan je na groblju Père Lachaise.
- p
- r
- u
- Talleyrand
- Richelieu
- Dessolles
- Decazes
- Richelieu
- Villèle
- Martignac
- Polignac
- Dupont de l'Eure
- Arago
- Cavaignac
- Barrot
- Hautpoul
- Faucher
- Ollivier
- Cousin-Montauban
- Dufaure
- A. de Broglie
- Cissey
- Buffet
- Dufaure
- Simon
- A. de Broglie
- Rochebouët
- Dufaure
- Waddington
- Freycinet
- Ferry
- Gambetta
- Freycinet
- Duclerc
- Fallières
- Ferry
- Brisson
- Freycinet
- Goblet
- Rouvier
- Floquet
- Tirard
- Freycinet
- Loubet
- Ribot
- Dupuy
- Casimir-Perier
- Dupuy
- Ribot
- Bourgeois
- Méline
- Brisson
- Dupuy
- Waldeck-Rousseau
- Combes
- Rouvier
- Sarrien
- Clemenceau
- Briand
- Monis
- Caillaux
- Poincaré
- Briand
- Barthou
- Doumergue
- Ribot
- Viviani
- Briand
- Ribot
- Painlevé
- Clemenceau
- Millerand
- Leygues
- Briand
- Poincaré
- François-Marsal
- Herriot
- Painlevé
- Briand
- Herriot
- Poincaré
- Briand
- Tardieu
- Chautemps
- Tardieu
- Steeg
- Laval
- Tardieu
- Herriot
- Paul-Boncour
- Daladier
- Sarraut
- Chautemps
- Daladier
- Doumergue
- Flandin
- Bouisson
- Laval
- Sarraut
- Blum
- Chautemps
- Blum
- Daladier
- Reynaud
- Pétain
vlada