Macbeth od Škotske

Macbeth
Vladavina 1040–1057
Prethodnik Duncan I
Nasljednik Lulach
Mormaer od Moraya
Vladavina 1032–1057
Prethodnik Gille Coemgáin
Nasljednik Lulach
Suprug/a Gruoch
Umro/la 15. 8. 1057.
Lumphanan ili Scone

Mac Bethad mac Findlaích (moderni gelski: MacBheatha mac Fhionnlaigh,[1] angliciziran kao Macbeth i s nadimkom Rí Deircc, "Crveni kralj";[2] ? - 15. august 1057) bio je kralj Škota (također poznat kao kralj Albe, a ranije i kralj Moraya i kralj Fortriua) od 1040. do smrti. Najpoznatiji je kao naslovni lik Shakespereove tragedije Macbeth i mnogih njome inspiriranih djela, iako je taj tekst dao uglavnom neprecizan opis njegove vladavine i karaktera.

Macbethov otac je bio Findláech (Findláech mac Ruaidrí), koji se navodi kao mormaer (gospodar) Moraya, polunezavisnog entiteta/kraljevstva na sjeveru današnje Škotske; Ulsterski anali pak sugeriraju da je Findlaech bio "veliki kralj Škotske". Kao vladar se prvi put spominje godine 1014. Njegova vladavina je završila godine 1020. kada ga je ubio njegov rođak Gille Coemgáin i preuzeo vlast nad Morayem.

Gille Coemgáinova vladavina je završila 1032. kada je spaljen u kući zajedno sa 50 svojih pristaša. Historijski izvori ne navode tko je počinitelj, a historičari špekuliraju kako je to mogao biti ili škotski kralj Malcolm II motiviran nastojanjem da eliminira moćnog suparnika ili sam Macbeth, koji je htio osvetiti oca. U svakom slučaju, Macbeth je poslije toga preuzeo ne samo vlast nad Morayem, nego se i oženio za Gille Coemgáinovu udovicu Gruoch i posvojio njenog sina Lulacha.

Macbeth se u historijskim izvorima ponovno pojavljuje 1031. kada je zajedno sa svojim sizerenom Malcolmom dočekao dansko-engleskog kralja Knuta Velikog i iskazao mu vjernost. Tri godine kasnije je Malcolm umro, a na škotskom prijestolju ga je naslijedio njegov mladi unuk Duncan I. Duncan je vladao pet godina, a posljednje dvije godine je trpio poraze u sukobu sa Englezima. Potom je vojsku doveo u Moray, gdje ga je kraj mjesta Pitgaveny (nedaleko od današnjeg Elgina) Macbeth ubio 15. augusta 1040.

Macbeth je nakon toga preuzeo prijestolje, a historijski izvori ne navode da je pri tome doživio otpor od škotskog plemstva i naroda. Duncanova udovica (i majka budućih kraljeva Malcolma III i Donalda III) je, prema navodima Johna od Forduna, izbjegla iz Škotske. Tek je 1045. Duncanov otac, svjetovni opat Ione Crínán od Dunkelda podigao ustanak, koji je brzo ugušen i u kome je poginuo. Nakon toga je Macbethova vladavina bila bez nekih značajnih događaja. Godine 1050. je otišao na hodočašće u Rim, gdje je, prema navodima njegovog suvremenika Marianusa Scotusa, sirotinji dijelio "novac kao da prosipa sjeme".

Početak kraja Macbethove vladavine je došao 1052. kada se posredno upetljao u unutrašnju politiku susjedne Engleske, odnosno sukob earla Godwina od Wessexa sa kraljem Edwardom Ispovjednikom. Kada je Edward, pod Godwinovim pritiskom, dao protjerati svoje normanske dvorjane, oni su utočište našli na Macbethovom dvoru, čime se Škotska prvi put neposredna upoznala za feudalnom kulturom tadašnje kontinentalne Evrope.

Godine 1054. je Škotsku napao Siward, ambiciozni earl od Northumbrije. Pohod je doveo do izuzetno krvave bitke u kojoj je, prema navodima Ulsterskih anala, poginulo 3000 Škota i 1500 Engleza; iako su među mrtvima bili i Siwardov sin i zet, Englezi su odnijeli pobjedu, a Macbeth je prisiljen na povlačenje. Siward je osvojio Strathclyde, gdje je za vazalnog vladara postavio izvjesnog Máel Coluima "od Kambrije" (valja ga razlikovati od budućeg kralja).

Do konačnog obračuna sa Duncanovim sinom Malcolmom je došlo tri godine kasnije. Prvo je poražen od Malcolma i njegovih pristaša sjeverno od planine Mounth, a potom kod sela Lumphanan. Tada je teško ranjen i umro je šest dana kasnije. Naslijedio ga je pastorak Lulach, koji je nakon nekoliko mjeseci ubijen, a Malcolm preuzeo vlast.

U popularnoj kulturi

Macbeth i vještice, ilustracija prizora iz drame, autor: Henry Fuseli.

Macbeth se često navodi kao najpoznatiji primjer kako kasnija književna djela mogu u potpunosti "zamagliti" istinu o stvarnim historijskim ličnostima. Za to je najzaslužniji Shakespeareov Macbeth u kome je naslovni lik prikazan kako na prijestolje dolazi sramotnim regicidom, a potom kao krvoločni tiranin pokušava zadržati vlast. Macbethovi suvremenici, pak, u svojim spisima opisuju tadašnjeg škotskog kralja kao dobrog ili, u najgorem slučaju, vladara čiji se način vladavine nije previše razlikovao od drugih vladara u tadašnjoj Britaniji.

Macbeth se kao negativac prvi put počeo navoditi tek krajem 13. vijeka u djelima historičara kao što su John Fordun i Andrew od Wyntouna. U tom procesu je ključni tekst bio Historia Gentis Scotorum ("Historija škotskog naroda"), čiji je autor Hector Boece bio štićenik kralja Jamesa V, te imao motive da "ocrni" sve njegove prethodnike koji su, poput Macbetha, na prijestolje došli na "problematičan" način.

Krajem 20. vijeka su pojedini škotski pisci kao Dorothy Dunnett, Nigel Tranter i David Greig, napisali djela u kome Macbethovu vladavinu nastoje opisati u skladu s historijskim podacima, odnosno prikazati je iz njegove perspektive.

Izvori

  1. ↑ Mac Bethad mac Findlaích je srednjovjekovni gelski oblik.
  2. ↑ William Forbes Skene, Chronicles, p. 102.

Literatura

  • The Annals of Ulster, AD 431–1201, CELT: Corpus of Electronic Texts, 2003, pristupljeno 15 November 2008 
  • The Annals of Tigernach, CELT: Corpus of Electronic Texts, 1996, pristupljeno 15 November 2008 
  • Gaelic notes from the Book of Deer (with translation), CELT: Corpus of Electronic Texts, 2001, pristupljeno 15 November 2008 
  • Anderson, Alan Orr (1922), Early Sources of Scottish History A.D. 500 to 1286, I (1990 revised & corrected izd.), Stamford: Paul Watkins, ISBN 1-871615-03-8 
  • Anderson, Alan Orr (1908), Scottish Annals from English Chroniclers A.D. 500 to 1286, London: D. Nutt 
  • Anderson, M. O. (1980), Kings and Kingship in Early Scotland (2nd izd.), Edinburgh: Scottish Academic Press, ISBN 0-7011-1604-8 
  • Bannerman, John (1974), Studies in the History of Dalriada, Edinburgh: Scottish Academic Press, ISBN 0-7011-2040-1 
  • Barrell, A. D. M. (2000), Medieval Scotland, Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 0-521-58602-X 
  • Barrow, G. W. S. (1989), Kingship and Unity: Scotland 1000–1306 (2nd izd.), Edinburgh: Edinburgh University Press, ISBN 0-7486-0104-X 
  • Broun, Dauvit (1999), The Irish Identity of the Kingdom of the Scots in the Twelfth and Thirteenth Centuries, Woodbridge: Boydell Press, ISBN 0-85115-375-5 
  • Cowan, Edward J. (1993), „The Historical MacBeth”, Sellar, W. D. H., Moray: Province and People, Edinburgh: The Scottish Society for Northern Studies, pp. 117–142, ISBN 0-9505994-7-6 
  • Crawford, Barbara (1987), Scandinavian Scotland, Leicester: Leicester University Press, ISBN 0-7185-1282-0 
  • Driscoll, Stephen (2002), Alba: The Gaelic Kingdom of Scotland AD 800–1124, The Making of Scotland, Edinburgh: Birlinn, ISBN 1-84158-145-3 
  • Duncan, A. A. M. (1978), Scotland: The Making of the Kingdom (2nd izd.), Edinburgh: Mercat Press, ISBN 0-901824-83-6 
  • Duncan, A. A. M. (2002), The Kingship of the Scots 842–1292: Succession and Independence, Edinburgh: Edinburgh University Press, ISBN 0-7486-1626-8 
  • Foster, Sally M. (2004), Picts, Gaels and Scots: Early Historic Scotland (2nd izd.), London: Batsford, ISBN 0-7134-8874-3 
  • Smyth, Alfred P. (1984), Warlords and Holy Men: Scotland AD 80–1000, Edinburgh: Edinburgh University Press, ISBN 0-7486-0100-7 
  • Swanton, Michael (1996), The Anglo-Saxon Chronicle, New York: Routledge, ISBN 0-415-92129-5 
  • Taylor, A. B. (1937), Karl Hundason, "King of Scots", „Archive copy”, Proceedings of the Society of Antiquaries of Scotland LXXI: 334–340, arhivirano iz originala na datum 2009-03-26, pristupljeno 2012-10-06 
  • Woolf, Alex (2007), „The Cult of Moluag, the See of Mortlach and Church Organistion in Northern Scotland in the Eleventh and Twelfth Centuries”, Arbuthnot, Sharon J.; Hollo, Kaarina, Fil suil nglais – A Grey Eye Looks Back: A Festschrift for Colm O'Baoill, Brig o' Turk: Clann Tuirc, pp. 317–322, ISBN 0-9549733-7-2 
  • Woolf, Alex (2000), „The 'Moray Question' and the Kingship of Alba in the Tenth and Eleventh Centuries”, The Scottish Historical Review (Edinburgh: Edinburgh University Press) LXXIX (2): 145–164, ISSN 1750-0222 
  • Woolf, Alex (2007), From Pictland to Alba, 789–1070, The New Edinburgh History of Scotland, Edinburgh: Edinburgh University Press, ISBN 978-0-7486-1234-5 
  • Tranter, Nigel MacBeth the King Hodder & Stoughton, 1978.
  • Aitchison, Nick Macbeth Sutton Publishing, 2001, ISBN 0-7509-2640-6.
  • Dunnett, Dorothy King Hereafter Knopf, 1982, ISBN 0-394-52378-4.
  • Ellis, Peter Berresford Macbeth: High King of Scotland 1040-57 Learning Links, 1991, ISBN 0-85640-448-9.
  • Gregg, William H. Controversial issues in Scottish history Putnam, 1910.
  • Marsden, John Alba of the Ravens: In Search of the Celtic Kingdom of the Scots Constable, 1997, ISBN 0-09-475760-7.
  • Walker, Ian Lords of Alba Sutton Publishing, 2006, ISBN 0-7509-3492-1.
Macbeth od Škotske
Kuća Moray
Rođen/a: 1005 Umro/la: 15. august 1057
Kraljevske titule
Prethodi:
Duncan I 		kralj Škota
1040–1057 		Slijedi:
Lulach
Prethodi:
Gille Coemgáin 		mormaer od Moraya
1032–1057
  • p
  • r
  • u
Vladari Engleske do 1603.Vladari Škotske do 1603.
  • Vladari Engleske i Škotske nakon Unije Kruna iz 1603.
  • Nepotvrđeni i osporavani vladari navedeni su u italiku.