Fidži (kolonija)

Kolonija Fidži Colony of Fiji Krunska kolonija Britanskog Imperija ←   1874. – 1970.   → Zastava (1924–1970) Grb (1908–1970) Geslo: Rerevaka na Kalou ka Doka na Tui (sh. Boj se Boga i slavi Kralja) Himna: "God Save the Queen" Glavni grad Levuka (1874–1877) Suva (1877–1970) Jezik/ci engleski jezik Vlada Kolonijalna uprava Monarh  - 1874. – 1901. Victoria  - 1901. – 1910. Edward VII.  - 1910. – 1936. George V.  - 1936. Edward VIII.  - 1936. – 1952. George VI.  - 1952. – 1970. Elizabeth II. Guverner  - 1874. – 1875. Hercules Robinson (prvi)  - 1968. – 1970. Robert Foster (zadnji) Glavni ministar  - 1967. – 1970. Kamisese Mara Legislatura Zakonodavno vijeće Historija Imperijalizam / Kolonijalizam  - Britanska aneksija 10. listopada 1874.  - Status dominiona 10. listopada 1970. Površina  - 1901. 18.274 km² (7.056 mi² ) Stanovništvo  - 1901. (procjena) 120.124       Gustoća 6,6 /km²  (17 /mi² )  - 1936. (procjena) 198.379       Gustoća 10,9 /km²  (28,1 /mi² )  - 1966. (procjena) 476.727       Gustoća 26,1 /km²  (67,6 /mi² ) Valuta fidžijska funta (1874–1969) fidžijski dolar (1969–1970) Danas dio  Fidži

Kolonija Fidži (engleski: Colony of Fiji) bila je britanska krunska kolonija koja je formalno postojala od uspostave kolonijalne uprave 1874. godine do promjene u status dominiona 1970. godine. Iako su Britanci bili prisutni na fidžijskom arhipelagu puno prije uspostave kolonije, sam proces kolonizacije trajao je neuobičajeno dugo. Britanci su još 1852. godine odbili priliku anektirati Fidži, nakon što je lokalni ratu Seru Epenisa Cakobau ponudio predati otoke Britancima, uz uvjet da zadrži titulu kralja (Tui Viti), što je bilo neprihvatljivo kako Britancima, tako i drugim plemenskim čelnicima, među kojima Cakobau nije uživao nikakav poseban status.

Međutim, nagomilani dugovi i stalne prijetnje američke mornarice natjerale su Cakobaua da 1871. godine utemelji ustavnu monarhiju s vladom u kojoj su dominirali Europljani, a sve nakon dogovora s Australijom oko otplate dugova. Međutim, ujedinjena monarhija se vrlo brzo našla u krizi koja je prijetila kolapsom, tako da je Cakobau 1872. godine ponovo ponudio otoke Britancima, koji su ovoga puta prihvatili. Postupak je formaliziran 10. listopada 1874. godine, kada je Fidži formalno postao britanska krunska kolonija.

Inicijalno je vlast obavljao privremeni guverner, Sir Hercules Robinson, koji je obnašao dužnost sve do lipnja 1875. godine, kada je upravu preuzeo Arthur Hamilton-Gordon. Iako se očekivalo da će guverner uspostaviti snažnu, centraliziranu vlast, Hamilton-Gordon je dao priličnu autonomiju lokalnim poglavicama, s tim da je plemensko ratovanje bilo striktno zabranjeno. Kolonija je razdijeljena u četiri samoupravne regije, a 1876. godine utemeljeno je i Veliko vijeće poglavica, kao savjetodavno tijelo guverneru za lokalna pitanja. Inicijalno sjedište uprave bilo je u Levuki, s tim da je 1877. godine glavni grad premješten u Suvu, koja je bila puno pristupačnija. Hamilton-Gordon je provodio politiku "Fidži za Fidžijce", u sklopu koje je zabranio prodaju zemljišta na otocima, iskorištavanje Fidžijaca kao jeftine radne snage te je čak doveo najamne radnike iz Indije za rad na plantažama, kako bi ostvario potonju mjeru. Istovremeno s Velikim vijećem poglavica uspostavljeno je i savjetodavno Zakonodavno vijeće, koje je 1904. godine postalo djelomično izborno političko tijelo; iste godine uspostavljeno je i Izvršno vijeće, koje je figuriralo kao preteća modernog pojma vlade.

U procesu izgradnji političkih institucija, Fidži je tek marginalno bio uključen u Prvi svjetski rat. Dio lokalnog stanovništva dobrovoljno se prijavio za vojnu službu, međutim participacija je bila ograničena jer kolonijalne vlasti nisu željele iskorištavati stanovnike kolonija u ratne svrhe. Ipak, Fidži je u historiji Prvog svjetskog rata ostao zapamćen po incidentu iz 1917. godine, u sklopu kojega je ugledni njemački pomorac, grof Felix von Luckner, uhapšen od strane fidžijskih vlasti na otoku Wakayji, nakon što se skrivao na otoku tokom te godine; zanimljivo je kako se von Luckner predao vlastima misleći da su službenici naoružani te da ga lako mogu svladati, dok su oni, zapravo, bili bez ikakvog oružja. Situacija u Drugom svjetskom ratu bila je drugačija u smislu da je Imperij dozvolio stanovnicima kolonija aktivno sudjelovanje u borbama. Zbog svoje centralne lokacije, Fidži je iskorišten kao lokacija za obuku savezničkih trupa na Pacifičkom frontu, u koju svrhu je izgrađena i zračna pista u Nadiju, koja je danas međunarodni aerodrom. Fidžijske trupe posebno su se istakle tokom kampanje na Solomonskim Otocima. Indofidžijci, s druge strane, nisu bili voljni sudjelovati u ratu - mahom jer nisu dobili isti tretman kao i Europljani te Fidžijci^[1] - te su ubrzo raspustili jedini vod što su ga organizirali; njihov ukupni doprinos ratnom cilju mjeri se u jednom časniku i 70 rezervirsta, a nevoljkost Indofidžijaca da sudjeluju u ratu će kasnije biti osnova za brojne interne, ideološke konflikte.

Nakon Drugog svjetskog rata, Fidži je nastavio daljnji razvoj političkih institucija, što je za cilj imalo izgradnju samoupravnog sustava. Ovlasti dotadašnjih savjetodavnih tijela, posebice Zakonodavnog vijeća, povećane su, a sredinom 60-ih godina došlo je i do konkretnih koraka u uspostavljanju odgovorne vlade; Indofidžijci su snažno podržali ove promjene. S ciljem rješavanja ovog pitanja, godine 1965. organizirana je ustavna konferencija u Londonu, na kojoj je indofidžijski predstavnik, A. D. Patel, zahtijevao trenutnu uspostavu samoupravne vlade i parlamenta, izabranih na općim izborima, čemu su se snažno protivili fidžijski delegati, vjerujući da bi potencijalna indofidžijska vlada mogla ugroziti njihova stečena prava i vlasništvo. Britanci su, sa svoje strane, jasno dali do znanja da namjeravaju uspostaviti samoupravnu vladu na Fidžiju, što bi bio prvi korak prema punoj nezavisnosti; svjesni navedene činjenice, fidžijski delegati su pristali na pregovore kako bi isposlovali najbolji dogovor za sebe.

Nakon serije kompromisa, godine 1967. došlo je do uspostave prve fidžijske vlade, na čijem je čelu, kao glavni ministar, bio ratu Kamisese Mara. Mara je nastavio pregovore s Patelovim nasljednikom, Sidiqom Koyom, što je dovelo do nove ustavne konferencije 1970. godine, a na kojoj su fidžijske vlasti iznijele plan za ostvarivanje pune nezavisnosti kao zemlja u sklopu britanskog Commonwealtha. Prema posljednjem kompromisu, reformirana je administrativna podjela zemlje te izborni sustav, a dotadašnje Zakonodavno vijeće zamijenjeno je dvodomnim Parlamentom, sastavljenim od Senata i Predstavničkog doma, a uvedeno je i opće pravo glasa. Prihvaćanjem kompromisa u Londonu, otvoren je put da Fidži 10. listopada 1970. godine stekne nezavisnost, isprva kao dominion, a kasnije i kao potpuno nezavisna republika.

Reference

Vanjske veze

• The Commonwealth | Fiji – History Arhivirano 2020-10-02 na Wayback Machine-u

• p
• r
• u

Britansko Carstvo

Legenda

Aktualni posjed

Bivši posjed

* Sada komonveltsko kraljevstvo

Sada članica Commonwealtha

p r u Evropa
1542–1800 Kraljevina Irska (pripojeno UK) 1708–1757, 1763–1782 i 1798–1802 Minorca od 1713 Gibraltar 1800–1813 Malta (protektorat) 1813–1964 Malta (kolonija) 1807–1890 Heligoland 1809–1864 Jonski otoci 1878–1960 Kipar 1921–1937 Irska Slobodna Država

p r u Sjeverna Amerika
XVII. vijek i ranije XVIII. vijek XIX. i XX. vijek 1579 Novi Albion XVI. v.–1880 Britanski arktički teritoriji 1583–1907 Newfoundland 1605–1979 *Sveta Lucija 1607–1776 Virginia Since 1619 Bermuda 1620–1691 Plymouth 1623–1883 Saint Kitts 1624–1966 *Barbados 1625–1650 Saint Croix 1627–1979 *Sveti Vincent i Grenadini 1628–1883 Nevis 1629–1691 Massachusetts-Bay 1632–1776 Maryland since 1632 Montserrat 1632–1860 Antigva 1635–1644 Saybrook 1636–1776 Connecticut 1636–1776 Rhode Island 1637–1662 New Haven 1643–1860 Zaljevski otoci od 1650 Angvila 1655–1850 Obala komaraca 1655–1962 *Jamajka 1663–1712 Carolina 1664–1776 New-York 1665–1674 i 1702–1776 New-Jersey od 1666 Djevičanski otoci od 1670 Kajmanski otoci 1670–1973 *Bahami 1670–1870 Rupertova zemlja 1671–1816 Zavjetrinski otoci 1674–1702 Istočni Jersey 1674–1702 Zapadni Jersey 1680–1776 New Hampshire 1681–1776 Pennsylvania 1686–1689 Nova Engleska 1691–1776 Massachusetts-Bay 1701–1776 Delaware 1712–1776 North-Carolina 1712–1776 South-Carolina 1713–1867 Nova-Scotia 1733–1776 Georgia 1754–1820 Cape Breton 1762–1974 *Grenada 1763–1978 Dominika 1763–1873 Otok Princa Edwarda 1763–1791 Quebec 1763–1783 Istočna Florida 1763–1783 Zapadna Florida 1784–1867 New Brunswick 1791–1841 Donja Kanada 1791–1841 Gornja Kanada od 1799 otoci Turks i Caicos 1818–1846 Distrikt Columbia/Teritorij Oregon1 1833–1960 Privjetrinski otoci 1833–1960 Zavjetrinski otoci 1841–1867 Kanada 1843 Pauletova afera 1849–1866 otok Vancouver 1853–1863 Otoci Kraljice Charlotte 1858–1866 Britanska Kolumbija 1859–1870 Sjeverozapadni teritorij 1860–1981 *Britanska Antigva i Barbuda 1862–1863 Stickeen 1866–1871 Britanska Kolumbija 1867–1931 *Dominion Kanada2 1871–1964 Honduras 1882–1983 *Saint Kitts i Nevis 1889–1962 Trinidad i Tobago 1907–1949 Newfoundland3 1958–1962 Federacija Zapadnih Indija 1967–1983 Pridružene države Zapadnih Indija
1. Zajednička okupacija sa Sjedinjenim Državama. 2. Godine 1931., Kanada i ostali britanski dominioni dobili su samoupravu temeljem Westminsterskog statuta. Vidi: Etimologija Kanade. 3. Odrekli se samouprave 1934. godine, ali su de iure ostali dominion do pridruženja Kanadi 1949. godine.

p r u Južna Amerika
1631–1641 otok Providence 1651–1667 Willoughbyland 1670–1688 Sveti Andrija i arhipelag Providence4 1831–1966 Gvajana od 1833 Falklandski otoci5 od 1908 Južna Georgia i arhipelag Južni Sandwich5
4. Danas kolumbijski departman. 5. Okupirani od strane Argentine tokom Falklandskog rata (travanj – lipanj 1982.).

p r u Afrika
XVII. i XVIII. vijek XIX. vijek XX. vijek od 1658 Sveta Helena14 1792–1961 Sijera Leone 1795–1803 Rt dobre nade od 1815 Ascension14 od 1816 Tristan da Cunha14 1806–1910 Rt dobre nade 1807–1808 Madeira 1810–1968 Mauricijus 1816–1965 Gambija 1856–1910 Natal 1862–1906 Lagos 1868–1966 Basuto 1874–1957 Zlatna Obala 1882–1922 Egipat 1884–1900 Obala Nigera 1884–1966 Bečuana 1884–1960 Somaliland 1887–1897 Zululand 1890–1962 Uganda 1890–1963 Zanzibar 1891–1964 Njasa 1891–1907 Centralna Afrika 1893–1968 Svazi 1895–1920 Istočna Afrika 1899–1956 Sudan 1900–1914 Sjeverna Nigerija 1900–1914 Južna Nigerija 1900–1910 Oranje 1900–1910 Transvaal 1903–1976 Sejšeli 1910–1931 Južna Afrika 1914–1960 Nigerija 1915–1931 Jugozapadna Afrika 1919–1961 Kameruni6 1920–1963 Kenija 1922–1961 Tanganjika6 1923–1965 i 1979–1980 Južna Rodezija7 1924–1964 Sjeverna Rodezija
6. Mandat Lige naroda. 7. Samoupravna Južna Rodezija jednostrano je proglasila nezavisnost tokom 1965. godine (kao Rodezija) i nastavila postojati kao nepriznata država do sporazuma iz Lancaster Housea iz 1979. godine. Nakon što mu je priznata nezavisnost, Zimbabve je bio član Commonwealtha do povlačenja 2003. godine.

p r u Azija
XVII. i XVIII. vijek XIX. vijek XX. vijek 1685–1824 Bencoolen 1702–1705 Pulo Condore 1757–1947 Bengal 1762–1764 Manila i Cavite 1781–1784 i 1795–1819 Padang 1786–1946 Penang 1795–1948 Cejlon 1796–1965 Maldivi 1811–1816 Java 1812–1824 Banka i Billiton 1819–1826 Malaja 1824–1948 Burma 1826–1946 Tjesnačka naselja 1839–1967 Aden 1839–1842 Afganistan 1841–1997 Hong Kong 1841–1946 Sarawak 1848–1946 Labuan 1858–1947 Indija 1874–1963 Borneo 1879–1919 Afganistan (protektorat) 1882–1963 Sjeverni Borneo 1885–1946 Nefederirane Malajske Države 1888–1984 Brunej 1891–1971 Muscat i Oman 1892–1971 Mirovne Države 1895–1946 Federacija Malajskih Država 1898–1930 Weihai 1878–1960 Kipar 1907–1949 Butan (protektorat) 1918–1961 Kuvajt 1920–1932 Mezopotamija8 1921–1946 Transjordan8 1923–1948 Palestina8 1945–1946 Južni Vijetnam 1946–1963 Sjeverni Borneo 1946–1963 Sarawak 1946–1963 Singapore 1946–1948 Malajska Unija 1948–1957 Malajska Federacija od 1960 Akrotiri i Dhekelia (ranije dio Kipra) od 1965 Britanski teritorij Indijskog oceana (ranije dio Mauricijusa i Sejšela)
8 Mandat Lige naroda. Mandat za Irak nije stupio na snagu te ga je zamijeno Anglo-irački sporazum.

p r u Oceanija
XVIII. i XIX. vijek XX. vijek 1788–1901 Novi Južni Wales 1803–1901 Van Diemenova zemlja/Tasmanija 1807–1863 Aucklandski otoci9 1824–1980 Novi Hebridi 1824–1901 Queensland 1829–1901 Swan/Zapadna Australija 1836–1901 Južna Australija od 1838 Pitcairnovi otoci 1841–1907 Novi Zeland 1846-1847 Sjeverna Australija 1851–1901 Victoria 1874–1970 Fidži 1877–1976 Zapadnopacifički teritoriji 1884–1949 Papua 1888–1901 Rarotonga/Cookovi Otoci9 1889–1948 Unijski otoci9 1892–1979 Gilbertovi i Elliceovi otoci11 1893–1978 Solomonski Otoci12 1900–1970 Tonga 1900–1974 Niue9 1901–1942 *Australija 1907–1947 *Novi Zeland 1914–1962 Samoa 1919–1942 i 1945–1968 Nauru 1919–1949 Nova Gvineja 1949–1975 Papua i Nova Gvineja13
9. Danas dio *novozelandskog kraljevstva. 10. Suspendirana članica. 11. Danas Kiribati i *Tuvalu. 12. Danas *Solomonski Otoci. 13. Danas *Papua Nova Gvineja.

p r u Antarktik i južni Atlantik
od 1658 Sveta Helena14 od 1815 Ascension14 od 1816 Tristan da Cunha14 od 1908 Britanski antarktički teritorij15 1841–1933 Australijski antarktički teritorij (prepušteno Australjisokm Commonwealthu) 1841–1947 Rossov zavisni teritorij (prepušteno novozelandskm kraljevstvu)
14. Od 2009. dio teritorija Sveta Helena, Ascension i Tristan da Cunha; otoci Ascension (1922–) i Tristan da Cunha (1938–) su ranije bili zavisni teritoriji u sklopu Svete Helene. 15. Oba teritorija stečena 1908.; teritoriji službeno formirani 1962. (antarktički teritorij) i 1985. (Južna Georgia i arhipelag Južni Sandwich).