Eukariotska replikacija DNK

Replikacija DNK kod eukariota je znatno komplikovanija nego kod prokariota, mada postoji mnoštvo sličnih aspekata. Eukariotske ćelije mogu da iniciraju DNK replikaciju jedino u specifičnoj tački ćelijskog ciklusa, na početku S faze.[1][2]

Mehanizam

Mesto u ćelijskom ciklusu

Replikacija DNK se kod eukariota javlja samo u S fazi ćelijskog ciklusa, a do preinicijacije dolazi u G1 fazi. Za preinicijaciju i aktivaciju su neohodna dva veoma različita intraćelijska konteksta da bi sledili jedan drugog u korektnom redosledu, i stoga postoji veoma mala verovatnoća da do replikacije dođe više od jednog puta tokom ćelijskog ciklusa.

Usled velike veličine eukariotskih hromozoma, oni sadrže više mesta početka replikacije. Neka od tih mesta su dobro poznata, kao što su autonomno replikujuće sekvence (ARS) kvasca, dok se druga eukariotska mesta početka, posebno kod životinja, mogu naći na rasponima od više hiljada baznih parova.

Reference

  1. Bruce Alberts, Alexander Johnson, Julian Lewis, Martin Raff, Keith Roberts, Peter Walter (2002). Molecular Biology of the Cell. New York: Garlard Science. ISBN 0-8153-3218-1. 
  2. Donald Voet, Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 

Vidi još

  • Replikacija DNK
  • p
  • r
  • u
DNK replikacija (Prokariotska, Eukariotska)
Separacija
i inicijacija
Prokariotska
(inicijacija)
Prereplikacioni kompleks

Cdc6

Helikaza (dnaA, dnaB, T7)  Primaza (dnaG)
Eukariotska
(priprema u
G1 fazi)
Oba
Replikacija
Prokariotska
(elongacija)
Eukariotska
(sinteza u
S fazi)
Oba
Kretanje: Procesivnost  DNK ligaza
Terminacija
B bsyn: dnk (repl, cycl, reco, repr)  tscr (fact, tcrg, nucl, rnat, rept, ptts)  tltn (risu, pttl, nexn)  dnab, rnab/runp  stru (domn, 1°, 2°, 3°, 4°)